2011. godine Adolf Hitler – lično, se budi u berlinskom ataru i ubrzo shvata da se nekakvim čudom na neobjašnjiv način probudio u za njega dalekoj budućnosti. Iako na početku potpuno zbunjen ubrzo uviđa novonastalu situaciju u kojoj se nalazi i on i cela Nemačka te stoga planira ponovo da sprovede svoj plan. Njegovi sunarodnici ga sa osmehom dočekuju smatrajući ga vrhunskim glumcem i komičarom ne primećujući da je to zapravo das Original. Ovo je radnja romana Er ist wider da Timura Vermesa objavljenog 2012. godine koji je u Nemačkoj a i šire izazvao brojne polemike i kontroverze.
Kroz ceo roman čitalac kroz oči i misaoni apart Adolfa Hitlera posmatra savremeni svet i čudi se zajedno sa njim raznim ludorijama.
Adolf uspeva vrlo lako da se snađe u novom svetu iako nema ni ličnu kartu ni adresu na kojoj stanuje, ni novca niti bilo šta drugo osim svog šinjela u kom se pojavio. Međutim, sve će to ubrzo biti rešeno a Adolf će postati zvezda. Najpre se oko njega okuplja ekipa iz producentske kuće koja u njemu vidi vrhunsku totalnu glumu i veliki izvor zarade. Ubrzo počinje da gostuje u emisijama i da daje intervjue zarađujući tako veliki novac i za sebe i za svoje menadžere. Sve vreme nastoji ponovo da probudi Nemačku i da sprovede svoj plan, mada uviđa da se po nešto već u međuvremenu i bez njega ostvarilo. On se oduševljava ju tjubu, androidima i ostalim napravama ali mu nije jasno zašto se tako moćna propagandna sredstva ne koriste na pravi način. Ne razume ni omladinu koja se napija, ljude koji satima na Oktober festu stoje u redu za kobasicu ili pivo, devojke sa napadnom šminkom, gospođe koje kupe izmet svoga psa u plastičnu kesu…
Zanimljivo je čuti i šta Adolf misli o savremenom svetu, Nemačkoj, Angeli Merkel, strancima, a u jednom trentuku pominje i Kosovo. Knjiga neprimetno dovodi čitaoca u neprijatnu situaciju kada shvati da se zapravo slaže sa mnogim Hitlerovim zapažanjima…
Vrhunac apsurda se dešava kada ga napadaju aktivisti ultraradikalne desnice zbog toga što ga smatraju levičarom koji kroz glumu podseća na Hitlera i njegova zlodela te tako njihovom pokretu zabija nož u leđa. U dobrom starom maniru doro ga izšutiraju a on završava u bolnici.
Ipak uspeva da se oporavi. Posle nekog vremena provedenih u bolnici ponovo se pojavljuje i tek tada postaje još slavniji. Svi ga obasipaju pažnjom i preporukama da bi trebalo da napiše knjigu. U početku je podsećao narod da je napisao već dve ali ipak je shvatio da je vreme i za treću. Kao dokazanog borca za demokratiju i ljudska prava gotovo sve stranke mu nude članstvo u partiji. Zove ga i Gabriel Zigmar, lično (predsednik Socijademokratske partije). Knjiga se završava velikim interesovanjima nemačke javnosti za Adolfove nastupe i ugovorima o nastupima u emisijama. Reklamni plakat za novi Hitlerov nastup sa sloganom „Nije sve bilo tako loše“ izmamio je Hitleru osmeh. Pomislio je tad „S tim se može početi“.
Iako je roman prilično duhovit ostvalja nam jednu važnu i ozbiljnu poruku. Često smo i sami saučesnici zla. Naime, ovog Hitlera u 2011. niko nije sagledao u njegovom zbiljskom obličju već prvenstveno iz svoje perspektive. Njegova ekipa koja ga je angažovala u njemu vidi profit, partije simaptičan imidž koji može da privuče nove glasače, televizije u njemu vide povećanu gledanost a narod zabavu. Ali niko ne vidi da je to zaista On, jer to je nemoguće. Da li?